Lovac nikada ne puca ako mu vidik nije čist, niti puca na divljač ispred drugog lovca, na sitnu dlakavu divljač samo kada je ona u pokretu, na pernatu samo kada je u letu i to ne u jato, već samo u jasno izdvojenu jedinku, na krupnu divljač samo kada je ona na nogama i u mirovanju, osim divlje svinje. Ovo su samo neke odredbe navedene u Kodeksu lovaca Srbije koje se itekako poštuju . Pravila postoje I kada je u pitanju lov na divlje svinje.

“Mi uvek gađamo vepra I nazime, krmaču samo ako ide sama kroz šumu jer ona uvek vodi krdo, a ne vepar, uvek je krmača vodilja, jer ako odstrelite krmaču, vi ste odstrelili mlade I to je velika šteta i za krmaču I mlade . Ako ima više tragova to je krmača za nazimadima i ona se ne dira, a ukoliko je u snegu jedan trag, to je vepar samac I on se lovi, kaže lovac Bojan Dobričić iz LU Vojvoda Milan Obrenović.
Sitna i pernata divljač pripada lovcu koji je na tu divljač poslednji pucao, a trofej krupne divljači pripada lovcu koji je divljač prvi ranio. Kada je reč o trofejima u lovu, I predatori ih imaju.

Lisica ima trofej lobanje, vuk kožu ,a vepar kljove, srndać rogove. To mi je najomiljeniji trofej, to je prvi srndać pre pet šest godina koga sam ulovio i vepar za koga je izmakla bronza zbog kraćeg zuba, kaže Bojan.

Lovac u lov nikada ne ide nepozvan, ne nudi se da ga pozovu i kao gost ne vodi druge, nepozvane, lovce. Bez odobrenja domaćina lova, lovac gost ne vodi svog lovačkog psa.
Ranije sam išao u lov na patke u Vrnjačku banju, on me pozove, ja mu dam svoje podatke kako bi me prijavio svom Lovačkom udruženju, na lovnoj dozvoli piše ko je u lovu i do kada traje lov. Ako se lovi fazan, povedem svoje ptičare i oni imaju svoje rodovnike I identifikacionu karticu Lovačkog saveza Srbije koji im omogućava da love fazane u bilo kojem mestu u Srbiji, kaže Dobrčić.

Čast , primerno ponašanje I odgovorni odnos prema divljači, društvenoj sredini i svojim lovačkim drugovima, odlike su lovaca Srbije koji na prvom mestu poštuju načelo trajnosti korišćenja prirode .
VestiNet
