Agresija NATO na Savezna Republika Jugoslavija počela je 24. marta 1999. godine u 19.53 časova, bez odluke Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, čime je prekršeno međunarodno pravo.
Kao formalni povod naveden je događaj u Račak, za koji se kasnije ispostavilo da je bio iskonstruisan izgovor za intervenciju.
Tokom 78 dana bombardovanja gađani su brojni ciljevi širom zemlje – mostovi u Novi Sad, zgrada Radio-televizija Srbije u Beograd, rafinerije u Pančevo i Novom Sadu, vojni objekti, bolnice, škole, pruge, putevi, kao i ambasada Kine. Posebno je intenzivno bombardovana teritorija Kosovo i Metohija.
U Čačak su među najznačajnijim ciljevima bili industrijski kompleks „Sloboda“, kasarna, kao i pojedini privredni i infrastrukturni objekti, čime je naneta velika šteta gradu i okolini.
Prema podacima Srbije, poginulo je oko 2.500 civila, među njima 89 dece, dok je više hiljada ranjeno. Stradalo je i preko hiljadu pripadnika vojske i policije. Posebno se pamte borbe na granici prema Albaniji i herojska odbrana u bici na Košare, gde su pripadnici Vojske Jugoslavije sprečili kopnenu invaziju i odbranili državnu granicu uprkos višestruko jačem neprijatelju.
Vojska Jugoslavije ostvarila je značajne uspehe – očuvana je kopnena teritorija, naneti su gubici protivniku, uključujući obaranje „nevidljivog“ aviona F-117, a planirana kopnena ofanziva nije realizovana.
Bombardovanje je završeno potpisivanjem sporazuma kod Kumanovo 9. juna 1999. godine. Ovaj događaj ostaje simbol stradanja srpskog naroda, ali i otpora i borbe za očuvanje države.
VestiNet